Intervju…
Ravnateljica GK ‘Žar ptica’ ove godine odlazi u mirovinu, a za portal Scena.hr napravila je presjek svoje uspješne karijere te otkriva da će se sad više posvetiti glumi
![Marija Sekelez]()
‘Bajka o Žar ptici’ je posljednja premijera u ravnateljskom mandatu Marije Sekelez. Ravnateljica GK ‘Žar ptica’, Marija Sekelez, ove godine odlazi u mirovinu. Marija je 1972. diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Nastupala je u brojnim predstavama, a među njima su ‘Majstorska klasa Marije Callas’, ‘Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja’, ‘Isadora ili prva bosonoga plesačica’… Od lipnja 2000. godine obavlja funkciju ravnateljice kazališta ‘Žar ptica’. Uz 79 osvojenih nagrada na domaćim i stranim festivalima, u njezinom ravnateljskom mandatu kazalište ‘Žar ptica’ postalo je peterostruki dobitnik Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju predstavu za djecu i mlade, i to: 2002. Bajka o ribaru i ribici, 2005. Palčica, 2008. Zločestobija, 2013. Mrvice iz dnevnog boravka i 2014. Ja i moji osjećaji. U razgovoru za portal Scena.hr Sekelez je napravila presjek svoje uspješne karijere.
Scena: Kako biste opisali godine svog umjetničkog rada?
Za opisivanje tih godina trebala bi jedna poduža knjiga, no ukratko rečeno bile su to godine inspiracije, istraživanja, iznimno napornog rada, a istodobno i uživanja u postignutom , no sve se svodilo na jedan uspješan umjetnički desetoboj.
Scena: Odlazite u mirovinu, kako to proživljavate?
![Marija Sekelez]()
Uživam u pomisli da ću, ako Bog da, uspjeti pomalo nadoknaditi sve propušteno, od druženja s bliskim osobama do odlazaka u prirodu, čitanja podužeg popisa knjiga koje su kupljene, ali još uvijek nepročitane te do jednostavnog ‘Umijeća uživanja u mirovanju’ kako glasi jedan svježi bestseller.
Scena: Posebne uspomene iz kazališta Žar ptica?
Svakako potpuno posvećenje da iz pepela vinem u neslućene kazališne visine jedno zapušteno kazalište i da nadiđem sve poteškoće uz nadljudski napor mene i mojih Žar ptića.
Scena: Na što ste posebno ponosni?
![Marija Sekelez]()
Na međunarodni uspjeh i domaću nezaobilaznost u kazališnom životu o čemu svjedoče: 59 premijera, 79 nagrada na domaćim i inozemnim gostovanjima, a od toga pet Nagrada Hrvatskog glumišta i 750 000 gledatelja u ovih 15 godina te gostovanja po cijelom svijetu od New Yorka, Pariza, Venezuele, Bugarske, Rumunjske, Izraela, Beča, Varšave, Kaira, Tunisa pa sve do Mongolije.
Scena: Jeste li ostvarili sve što ste željeli?
Kao ravnateljica ostvarila sam sve što sam željela, ali moram priznati da sam glumu zapustila jer ne možete raditi istodobno dva posla koja traže potpunu predanost.
Scena: Godine umjetničkog rada kao glumica proveli ste kao slobodnjak. Kako biste opisali to vrijeme?
Odgovor na ovo vaše pitanje opet zahtijeva mnogo, mnogo prostora, no želja za samorealizacijom, uz pomoć talenta te vrhunske naobrazbe, radoznalosti i upornosti učinila je da nemoguće postane mogućim.
![Marija Sekelez]()
Scena: Kako su izgledale te prve godine, prve uloge?
Već na drugoj godini Akademije počelo je s malim ulogama u ITD-u i snimanja na televiziji i to su bila najveća moguća uzbuđenja i očekivanja koje su premašile svu realnost, ali to je naravno posljedica mladosti koja se ne boji ničega. Budući da sam upisala Akademiju 1968. sazrijevala sam uz onu poznatu :”Budimo realni, tražimo nemoguće”.
Scena: Lani ste dobili Nagradu za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti, za petnaestogodišnje ravnateljstvo kazališta ‘Žar ptica’. Koliko vam to znači?
Naravno, da mi puno znači budući je to nagrada struke i prvi put dodijeljena za ravnateljski posao što znači da je prepoznato sve što je prethodilo velikom uspjehu Žar ptice.
Scena: Kad i zašto ste se zaljubili u kazalište, glumu, umjetnost?
![Marija Sekelez]()
Još kao dijete, sjeća se moja mama, penjala sam se na klupicu i recitirala gostima, htjela zadobiti svoj dio pažnje, da bi se to produbilo mojim odrastanjem, odlaskom i upisom u Splitu na Tribinu mladih gdje sam pod vodstvom dramske umjetnice Božene Kolničar recitirala i pripremala se za Akademiju. Istodobno sam glumila u malim ulogama u Titovim mornarima i HNK Split.
Scena: Hoće li vam nedostajati kazalište?
Kazalište mi neće nedostajati jer ću se sada umjesto ravnateljstvu opet posvetiti glumi i nastojati barem djelomično nadoknaditi ono što mi je svim ovih godina uistinu nedostajalo.
Scena: I za kraj, je li se kazalište i glumački svijet promijenio od vaših prvih koraka na sceni do danas?
Da, izmijenilo se i to na lošije, osim naravno, kao što se uvijek kaže, rijetkih izuzetaka jer je pristup glumi i glumačkim obvezama mnogo površniji nego prije. Na primjer, u razdoblju dok sam glumila od mladosti do zrele dobi nikada se nije moglo dogoditi da se zbog bilo kakvih razloga otkaže kazališna predstava, a da se za to ne snosi financijska i moralna odgovornost što je danas normalno. Tim sam više ponosna što za vrijeme mog šesnaestogodišnjeg mandata u Žar ptici nikad niti jedna predstava nije otkazana.
![Marija Sekelez]()
Foto: Marija Sekelez priv. album
The post Sekelez: Kao ravnateljica ostvarila sam sve što sam željela appeared first on Scena.hr.
Komični balet ‘Vragolasta djevojka‘ premijerno će biti izveden na sceni Hrvatskog narodnog kazališta Split sutra, 20. veljače 2016. godine, s početkom u 20 sati. Balet HNK Split vraća se tako jednom od najomiljenijih i najstarijih naslova klasične baletne literature koji je posljednji put premijerno postavljen u splitskom teatru 1988. I onda, kao i sada koreografiju i režiju potpisuje Norman Arthur Dixon, danas 90-godišnji britanski koreograf koji je Vragolastu djevojku u svojoj dugoj karijeri postavljao u brojnim kazalištima Hrvatske, bivše Jugoslavije, Južne Amerike… Danas njegovu koreografiju u HNK Split prenosi Dinko Bogdanić.
Orkestrom splitske Opere ravnat će maestro Hari Zlodre, a kao protagonisti na premijernoj će izvedbi nastupiti Igor Gluškov u ulozi bogate udovice Madame Simone, Eva Karpilovska koja će tumačiti ulogu njezine kćeri Lise, dok će Ivan Boiko igrati mladog Colasa, odabranika Liseinog srca. Nesuđeni Lisein mladoženja Alain bit će na premijernoj izvedbi Dmitrij Rodikov. Autor scenografije je Slaven Raos, a kostime, posuđene za ovu prigodu iz HNK Zagreb, kreirala je Diana Kosec Bourek.
U sklopu premijere u foyeru Kazališta bit će priređena prigodna izložba fotografija kojom ćemo se prisjetiti na prethodnu produkciju Vragolaste djevojke, koju je Norman Arthur Dixon sa splitskim Baletom postavio 1988. Bila je to jedna od najomiljenijih baletnih predstava tog vremena koja se na repertoaru zadržala do 1993. U glavnim ulogama tada su briljirale Vedrana Ostojić i Sanja Župa koje su se smjenjivale u ulozi Lise, Constantin Tesea igrao je Colasa, a nezaboravnu je kreaciju tada pružio Emilian Markov u komičnoj interpretaciji Madame Simone. Na tadašnjoj premijeri orkestrom je ravnao Loris Voltolini. Osim prisjećanja na bivšu produkciju Vragolaste djevojke, fotografskom izložbom moći ćemo se prisjetiti i karijere Roze Nastoske, balerine koja je članica ansambla Baleta HNK Split postala 1983, a uskoro odlazi u mirovinu.
