Za portal Scena.hr….
USTAV RH: Dramaturginja kaže kako živimo u vremenu koje negira pravo na izbor, negira osobne slobode ili ih nedovoljno dopušta, a posebno različitost. Ističe kako se danas autocenzura uvukla u umjetnost i to je plaši
– Moram reći da je izazov pretočiti filmski scenarij u kazališni tekst. I zadatak, koji se tek na prvi pogled može učiniti jednostavnim jer je riječ o dijaloškoj formi, za razliku od adaptacije romana, međutim to je po mom mišljenju, zahtjevnije – kazala je Željka Udovičić Pleština koja je dramaturški obradila kazališnu predstavu Ante Tomića i Rajka Grlića, Ustav RH. Redatelj predstave je Vinko Brešan, a predstava će biti izvedena na 41. Danima satire Fadila Hadžića 7. lipnja u Satiričkom kazalištu Kerempuh u Zagrebu. Dramaturginja za portal Scena.hr govori o tome kako je biti umjetnik u današnje vrijeme.
– Prije no što je film započeo sa snimanjem, rodila se ideja da Ustav Republike Hrvatske postavimo na kazališne daske. Dakle, kazalište je predložilo da se to negdje paralelno odvija, i ja sam u početku mislila: “Jao, ne opet Srbi , Hrvati , već mi je dosta te teme“. Međutim, Ustav RH govori o tome koliko je različitost nepoželjna, koliko je povijest zablude jaka i koliko ljudi teško od njih odustaju. 
Mislim da danas, nažalost, živimo u vremenu koji itekako svim svojim hodovima za život i ostalim sličnim stvarima, negira pravo na izbor, negira osobne slobode ili ih nedovoljno dopušta, a pogotovo različitost, multikulturalnost u koju se Europa, u koju želimo pripadati, toliko kune – ispričala je izbornica festivala Dani satire te odgovara na pitanje kako je to bilo biti umjetnik nekih davnih godina.
– Nekada je svaki dan bilo bolje, možda generalno nije bilo bolje, ali činjenica je da danas zbog tih pustih financijskih i ostalih problema, postoji manji broj premijera, postoje problemi recimo u HAVC-u. Pitam se kako je moguće da televizija, javni servis, duguje drugom javnom servisu, HAVC-u. To ja nikad neću shvatiti i razumjeti. Međutim, ono čega se danas najviše bojim u takozvanim mladim demokracijama, koje su se udaljile od značenja te riječi, je jedan novi oblik cenzure koji je karakterističan za ovo vrijeme, a to je autocenzura koja se probila i u umjetnosti. Kad umjetnici pokušavaju zadovoljiti i apologetski kritizirati, taman u mjeri u kojoj je to poželjno – ispričala je Udovičić Pleština te ističe važnost satire.
– Danas satira doista nalazi svoje teme na svakom koraku. Što su vremena teža, satira pronalazi više tema. Meni je bliska, ne samo meni, nego uvidom u ovu cjelovitu produkciju, relativno cjelovitu produkciju prijavljenih predstava, politička satira je naravno ona koja cvjeta. Samo je pitanje na koji način on tretira tu politiku, ide li preko pojedinačnih sudbina, malog čovjeka u sukobu s velikim problemima, ili pak tretira neke univerzalne probleme. Kazalište i satira ne može i ne smije oponašati život i stvarnost jer je stvarnost, pogotovo danas, tisuću puta jača i stvarnija od onog što se može pokazati na daskama. Ali kazalište i satira je potrebna, ima svoje mjesto po tome što ona može, a stvarnost nikada neće moći, fokusirati tu stvarnost, izdvajati jedan problem, spojiti vrijeme, mjesto i problem, kondenzirati ga tako da nas on lupi u glavu – zaključila je Udovičić Pleština u razgovoru za portal Scena.hr.
Foto: Scena.hr
The post Udovičić Pleština govori o autocenzuri u umjetnosti i o tome koliko je danas različitost nepoželjna appeared first on Scena.hr.