Novu sezonu 2022/2023 ZKM-a otvara drama Svjetlo pada
Predstavu u režiji Janusza Kice možete pogledati 7. listopada u 20 sati.
Simon Stephens jedan je od najplodnijih i najvažnijih suvremenih britanskih dramskih pisaca. Njegove se drame i dramske adaptacije od kraja devedesetih izvode i u zemljama engleskog govornog područja kao i širom Europe, najviše u Njemačkoj, a on sam surađuje s brojnim značajnim europskim redateljima.
Stephensovi su dramski tekstovi raznoliki i formalno i tematski, u rasponu od tzv. prljavog realizma do poetske ili postdramske fragmentacije, od angažirano političkog do posve intimnog pristupa, žanrovski fluidni, otvoreni različitim kazališnim interpretacijama. Ovo će biti prva izvedba neke Stephensove drame u Hrvatskoj, u režiji Janusza Kice, s čijim se redateljskim senzibilitetom dramski rukopis ovog teksta iznimno dobro poklapa.
Drama Svjetlo pada (2019.), okrutna i nježna, istodobno je i prikaz jedne disfunkcionalne obitelji rasute po sjeveru Engleske i duboka meditacija o smislu života koji najjače bljesne u blizini smrti. Radnju pokreće unutarnji dijalog sa samom sobom žene od pedesetak godina, u trenutku u kojem iznenada umire od moždanog udara, trenutku koji se potom izmiče iz vremenskog slijeda i povezuje situacije u kojima se nalaze njezine dvije kćeri, sin i muž.
A ona im, u tom izmaknutom trenutku, može svjedočiti, pa čak i reći ono što je ostalo neizgovoreno i nezavršeno. Eliptične, paralelne, scene i dijalozi vode do preciznih psihoških profila, u samu srž transgeneracijske traume, uz gorki humor i hrabru nadu u zalječenje, bez imalo patetike i suvišnih riječi. Svjetlo koje pada ono je koje obasjava i ono koje se gasi.
Ulaznice možete kupiti na stranicama ZKM-a.
Postavu čine Doris Šarić-Kukuljica, Sreten Mokrović, Lucija Šerbedžija, Mia Melcher, Vedran Živolić, Ugo Korani, Adrian Pezdirc, Nataša Dangubić, Petra Svrtan i Ivan Pašalić. Autorski tim sastavljen je od prevoditelja Vinka Zgage, redatelja Janusza Kice, dramaturginje Lade Kaštelan, skladatelja Stanka Juzbašića, asistentice redatelja Žad Novak, asistenta scenografa Vanje Magića, asistentice dramaturginje Sandre Pašić, za scenografiju su zaduženi Numen i Ivana Jonke, za kostime Doris Kristić, a oblikovatelj svjetla je Aleksandar Čavlek. Inspicijentica je Milica Sinkauz.
Simon Stephens (rođen 6. veljače 1971.) engleski je dramatičar. Budući da je dugi niz godina predavao na programu mladih pisaca u Kraljevskom dvorskom kazalištu , sada je umjetnički suradnik u Lyric Hammersmith.
Inauguracijski je suradnik dramatičara Steep Theatre Company iz Chicaga, gdje su američke premijere imale četiri njegove predstave, Harper Regan, Motortown, Wastwater i Birdland. Njegovo pisanje široko se izvodi u cijeloj Europi i, zajedno s Dennisom Kellyjem i Martinom Crimpom, jedan je od najizvođenijih pisaca na engleskom jeziku u Njemačkoj.
Njegove drame postale su nagrađivane predstave u Velikoj Britaniji, među ostalim dva puta nagradom Olivier za najbolju novu predstavu. U 2013. nagrađena je drama Znatiželjni incident s psom u noćno doba. Pornografija je osvojila kritiku ‘Nagrade za kazalište u Škotskoj’ za najbolju novu predstavu u razdoblju 2008.-09. Na obali širokog svijeta osvojila je također nagradu Olivier za najbolju novu predstavu u 2006.
Janusz Kica (rođen 1957. u Wrocławu, Poljska) je kazališni redatelj, a studij teatrologije završio je je na Jagiellonskom sveučilištu u Krakovu 1981. U Njemačkoj, u Kölnu upisuje studij teatrologije i povijesti umjetnosti, gdje u početku radi kao redateljski i scenografski asistent u raznim kazalištima, a od 1986. do 1989. bio je stalni asistent režije, poslije i kućni redatelj, u Wuppertaler Bühnen, kazalištu koje je proslavila Pina Bausch.
U tom kazalištu, jedna od njegovih prvih samostalnih predstava bila je scenska postava Knjige o džungli, a 1990. dobio je poziv postaviti Knjigu o džungli na pozornicu u Zagrebačkom kazalištu mladih. Predstava je postigla veliki uspjeh, a još i danas vrijedi za jednu od najboljih predstava u povijesti tog kazališta te predstavlja početak Kicine kazališne suradnje s hrvatskim glumištem.
Suradnja sa ZKM-om će ostati njegova najuspješnija suradnja s nekim hrvatskim kazalištem postavivši redom uspješne predstave kao što su: Tri mušketira (Aleksandre Dumas), San ljetne noći (William Shakespeare), Skakavci (Biljana Srbljanović), Krijesnice (Tena Štivičić), Moj sin samo malo sporije hoda (Ivor Martinić), Europa (Tena Štivičić, Steve Waters, Lutz Hübner i Malgorzata Sikorska)…
U ostalim kazalištima ističu se njegove predstave Na Tri kralja (GK Komedija), Trilogija o ljetovanju (Carlo Goldoni), Orfej silazi (Tennessee Williams) (GDK Gavella)… Čak su tri njegove predstave dobile glavnu nagradu u kategoriji najbolje predstave u cjelini na Nagradama hrvatskog glumišta. Riječ je o Tri mušketira (ZKM, 1995.), Amfitrion (Dubrovačke ljetne igre, 2003.) i Noć Iguane (Splitsko ljeto, 2005.)
Režirao je i u brojnim njemačkim kazalištima kao što su Staatstheater Karlsruhe, Stadttheater Bremerhaven, Stadttheater Koblenz, Staatstheater Mainz, a također i u Austriji. Na Salzburger Festspiele surađivao je s Peterom Steinom i Andrzejom Wajdom. Često režira i u Sloveniji gdje je dobio neke od najznačajnijih kazališnih nagrada.
Foto: Press – ZKM/Marko Ercegović